Carolija

Zbirka pricaPoA etkom devedesetih druA tveni A ivot moga grada zbivao se u trouglu A ije su vrhove A inili diskoteka Gaj, taA no izmeA u isusovaA ke gimnazije, pravoslavne crkve i pripadajuA eg groblja, zatim kafana La MiraA u prizemlju zgrade pozoriA ta, ispod breA uljka na kojem su jedno do drugog stajali katoliA ko, jevrejsko i muslimansko groblje, a na kraju red klupa uz drevno mezarje na kojima se svake ljetne noA i sjedilo do jutra, kao na moru.

U srediA tu ovog zamiA ljenog trokuta bilo je kafiA Konak, izgraA en na mjestu sruA enog vezirskog dvora.

U to doba ja sam bio puA koA kolski deran kojem su pomenuti lokaliteti bili poznati jedino kao neposredni susjedi naA ih djeA aA kih sportskih boriliA ta.

Naime, uz gimnaziju su bili koA arkaA ko i fudbalsko igraliA te i mi smo igrajuA i noA u znali A uti muziku iz Gaja, iza La MiraA a bio je rukometni teren, a kraj klupa smo prolazili vraA ajuA i se kuA i umorni, rumeni i znojni.

Svi smo A eljno A ekali takozvanu malu maturu i upis u srednju A kolu, jer se to smatralo nekakvom neformalnom inicijacijom u veliku raju.

Kao srednjoA kolac mogao si bez zazora pohoditi Gaj, La MiraA i klupe.

A udili smo za prvim kafama uz cigaru, za pivama i dugim noA nim razgovorima u one tople noA i kad ti ni u tri ujutro nije hladno u koA ulji kratkih rukava.

Ali, nije nam bilo suA eno bezbriA no odrastanje. PoA eo je rat."