Krajobrazi: Nakon Citanja Andersena

Dubravko Detoni u formi dnevnickih zapisa, dakle svakodnevnog biljezenja svijeta oko sebe, ispisuje fascinantan tekst, tekst koji mozemo iscitavati i kao prozu i kao poeziju i kao mikroeseje o svakodnevici, prolaznosti ili pak umjetnosti.

No jednako tako, ili jos vaznije, Dubravka Detonija, jednog od nasih najznacajnijih suvremenih kompozitora, nikada nije zanimala samo poruka, vec i nacin na koji je ona prenesena.

Detonija zanima sama bit rijeci, njezina izvornost i njezino pretvaranje u nesto drugo.

On se vraca Hansu Christianu Andersenu, kojega iscitava djecacki zaigrano pa potom stvara svoju razigranu kompoziciju, pjesmu u prozi ili prozu u pjesmi.Svojim imaginarnim intimnim dijalogom s Andersonom, Mozartom, prirodom, glazbom, ali nadasve jezikom - jer jezik je i glazba i matematika, i umno i zaumno - Detoni iznova kreira.

Kod Dubravka Detonija jezik je instrument kojim se on igra i poigrava, od kojeg stvara nove, drugacije slike i metafore, jezik postaje ili, bolje receno, ostaje osnovna graA a ne samo teksta vec i misljenja i promisljanja samoga.

Detonijevi Krajobrazi ili Nakon citanja Andersena knjiga su koja se moze citati i razumjeti na onoliko nacina koliko je pogleda na svijet.