Zenski bicikl

Zapravo nikad nije bilo cvrsto odluceno da ce Ivica studirati samo zato sto pohaA a gimnaziju i sto mu se otac, za razliku od svoga oca, ne bavi poljodjelstvom i sto ga svaki dan boli glava.

Sve je to bilo u zraku, visilo... Pretpostavljalo se... Prilike ce se poboljsati. Sestra ce biti udomljena. Na leA ima roditelja ostat ce jos samo sin, a to je nesto drugo.

MeA utim, sestra je bila i bez zaposlenja i bez muza.

S njim se racunalo, ali je trenutacno marsirao u Tetovu.

I zracna udaljenost je velika, a kamoli zeljeznicom!

Izmjena pisama na toj relaciji bijase najcvrsca veza i jos jedino jamstvo da zarucnik misli ozbiljno.

Premda, kad se vrati iz vojske... Tko zna sto mu moze puhnuti u glavu?!Ivica se potajice nadao da A e otac smisliti neku raA unicu na osnovi koje A e ga poslati.

Uzdao se u njegove blagajniA ke sposobnosti. Bit A e teA ko, ali A e na kraju sve ispasti dobro. Bar za skroman poA etak. Glavno je krenuti s mrtve toA ke. Sasvim sluA ajno ta se mrtva toA ka zove Banovdar...

BijaA e to trenutak kad mu se svaki nastavak i miA ljenja i kretanja u bilo kojem smjeru A inio nepodesan, namjeA ten, ishitren.

Kako da se ponaA a mladiA koji je gajio stanovite nade, i onda u prenesenom znaA enju saznao da ne moA e raA unati s odlaskom na studije, jer je to preskupo za njegovu porodicu?

Kako da zamiA lja svoju buduA nost kad je, htio - ne htio, sve gradio na A injenici da A e jednog dana biti A ovjek s titulom?

Perspektiva se naglo suzila, vidi joj dno: A ivot u Banovdaru i sve ostalo A to uz to ide..."