Kristalno Zvono.

Miris kolaca i hrane onaj je koji ce nas najcesce, kao kod Prousta, odvesti u djetinjstvo, razbuditi lijepa i manje lijepa sjecanja, u nama rasplamsati neke zatomljene emocije.

Majcina kuharica, zapisana u tipicnom socijalistickom rokovniku, prepuna recepata za sva obicna, svakodnevna jela, za kolace koji su se radili o slavljima ili da se u kuci ima nesto slatko, Mirku Bozicu posluzila je kao okidac da ispise niz pripovijedaka o rodnome Mostaru, o obitelji, odrastanju, o sebi.

Pjesnicki zaigran, poput djeteta pred bombonijerom, autor svakim novim okusom, svakom poslasticom uranja dublje u sjecanje te rekreira svijet izgubljen u vihoru rata i bolesti.Ovaj slozenac pred citateljem se otvara kao rasuti roman, kao poznata prica jer ona je jednako posebna i univerzalna prica o sazrijevanju i shvacanju svijeta oko sebe.

Poput kolaca, brizno pripravljanog, posluzenog s ljubavlju Kristalno zvono postaje najljepsi i najtrajniji spomen koji umjetnik moze sagraditi majci te darovati gradu djetinjstva.