DoA I, Sjest Cu Ti Na Lice

Hrvatska je zemlja u kojoj su kulturne polemike sve rjeA a pojava.

No spisateljica Asja Bakic u knjizi eseja DoA i, sjest cu ti na lice svejedno britko i bez autocenzure komentira aktualne drustvene dogaA aje.

Zestoko se zalazuci za slobodu govora, autorica se obracunava sa svim oblicima diskriminacije, osobito onima koji se ticu rodne neravnopravnosti i transfobije.

Krecuci od feminizma kao siroko shvacenog humanistickog projekta, autorica kritizira propast socijalno ureA ene drzave, protuustavne napade na zdravlje zena te na javno zdravstvo opcenito.

Ovim polemickim tekstovima ona strastveno brani ateisticke i humanisticke vrijednosti koje su, zajedno sa slobodom izrazavanja i kulturom dijaloga, sve vise na marginama nase svakodnevice.

Eseji Asje Bakic zazivaju ideju zajednistva te propagiraju empatiju prema ljudima s kojima javni prostor svakodnevno dijelimo.

Spisateljica pritom ne stedi one drustvene pojave koje narusavaju zajednistvo, ne stedi pojedince i grupe koji sire govor mrznje.

Naprotiv, imenuje ih i javno proziva. Pise iz eksplicitno feministicke perspektive koja cak ni u 21. stoljecu u Hrvatskoj nije dobrodosla iako nam je, s obzirom na nasilje nad zenama, nejednakost u placama i brojne druge nepravde prema zenama u drustvu, jos uvijek itekako potrebna.

Bez dlake na jeziku, Asja Bakic se u knjizi DoA i, sjest cu ti na lice hvata ukostac s temama koje ostatak zajednice najcesce izbjegava.